Bivšem, 14.2.2016.
Je li se itko od vas poželio javiti bivšem?
Kao, na Valentinovo koje niste slavili jer ste bili normalan par koji se voli svaki dan?
Kao, ej, Darine, Volim te jer postojoš, jer činiš me sretnon iako si sebičan i neuredan?
Jer nećeš sa mnom na mjesta koja volim, a ja te i dalje volim?
Jer si mi cijeli svijet iako te moram moliti da me odvedeš na najobičniji koncert Begina u sred bijela dana?
Volim te, i to je to?
Ne zato jer sam plava frizerka koju ne možeš zamisliti kraj sebe, nego zato jer sam tvoja djevojka koja te voli takvog lijenog kakav jesi?
E pa, dogadja se. I takvi dečki postoje, Darine (kojem zaštićujem identitet jer ti ne želim samoću do kraja života).
I znaš ono, kad kao me se 'nikad' ne sjetiš, sine?
Znam da lažeš. Jer si me naučio voljeti nesavršene, baš kao i ja tebe. Jer si me naučio da, kad nekog voliš, ne pamtiš koliko puta je nastavio kad kažeš NE, i da NIKAD nije spustio dasku u tvom wc-u iako zna koliko mrzis bakterije dr. Oza.
Pa Darine, postojao ili ne, želim ti da doživiš 25% (ili, za tvoj mozak, 1/4 onog što sam ja) da vidiš kako je kad daješ sve, a dobiješ nazad ništa.
Ništa, baš kao što si ti ispao.
Ono što si rekao si rekao da nikad nećeš biti.
A znaš što sam ja?
Sretna djevojka, koja za rodjendam dobiva bijele ljiljane koje mi ti, uz molbu, nikad nisi kupio.
Bijele ljiljane za koje si tvdio da ne postoje kod 'tvoje cvjećarke' iako si znao da postoje u Konzumu za 13 kuna.
Bijele ljiljane koje sam ti nebrojeno puta rekla da obožavam.
Znaš što sam još, Darine?
Sretna djevojka koju dečko vodi tamo gdje on misli da će se ona osjećati lijepo.
E, to sam. Sretna, kakvu me ti znaš.
I zamisli, više uopće ne plačem.
Voli vas
Enitou